Empatija ili „Hodanje u tuđim cipelama“

Verovatno ste čuli za empatiju, ali da li zaista znate i njeno značenje? Empatija je mnogo više od stavljanja sebe u poziciju druge osobe. 

Šta je empatija? Definicija i koncept

Empatija je  veština posmatranja situacija i doživljaja iz perspektive drugih radi boljeg razumevanja tih osoba. Empatija je sposobnost stavljanja sebe na mesto drugog i emocionalno i intelektualno. Drugačije bi se moglo reći da predstavlja proces uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanje druge osobe, ili kako se narodski kaže: hodanje u tuđim cipelama. Empatija je deo emocionalne inteligencije i može se razvijati na različite načine. 

Umetnost razumevanja emocija je složenija nego što se možda čini. Studija koju je uradilo Univerzitet u Amsterdamu pokazuje da je empatija dvosmerna. To znači da je empatijska interakcija značajna za oba pojedinca, za onu koja je empatična i za onu koja se oseća shvaćenom. Takođe, možemo lako primetiti da nismo empatični u istoj meri svi na isti način.

Karakteristike empatičnih ljudi

Ljudi koji osećaju empatiju dele brojne osobine ili obrasce ponašanja među sobom koji podstiču razvoj empatičnih kapaciteta. Pogledajte sledeću listu da biste znali glavne karakteristike empatičnih ljudi:

  • Veoma su osetljivi

Saosjećajni ljudi su dobri slušatelji, otvoreni prema novim iskustvima, ljubazni i nesebični. Obično su pažljivi prema potrebama drugih i ne ustručavaju se da pruže ruku. Stoga nije iznenađujuće da imaju fascinantnu sposobnost prenošenja dobrih osećanja tokom interakcije sa drugima. Međutim, negativna strana ako ste visoko osetljivi je da ponekad ne možete da se nosite sa svim osećanjima. Pa se onda na svaki ružan gest oni osećaju jako loše i veoma ih boli.

  •  Oni „privlače“ emocije drugih ljudi.

Kao da se radi o sunđeru, neko ko je empatičan je sposoban da apsorbuje emocije drugih. Raspoloženje druge osobe ima značajan uticaj na raspoloženje osobe sa visokim nivoom empatije, tako da je njihova emocionalnost intenzivno prilagođena i negativnim i pozitivnim osećajima. Zato im je teško da se ne osete preplavljenim ako sretnu nekoga ko prolazi kroz anksioznost i stres ili ako ta osoba prolazi kroz radosne trenutke.

  • Njihova ljubaznost može uticati loše na njihov život.

Imati veliko srce i iskreno brinuti se za druge su neosporne vrline. Nedostatak ovoga je što empatični ljudi postaju više posvećeni problemima drugih ljudi nego svojim sopstvenim, što često dovodi do frustracije, stresa i poteškoća u upravljanju njihovim životima. Oni veoma pažljivo biraju reči u komunikaciji sa drugim ljudima. Komunikacija je neophodna za demonstriranje empatičnih veština. Kada se saosećamo sa drugima, razmislimo pre nego izgovorimo jer smo svesni uticaja koji reči mogu imati na druge ljude.

  • Izbegavaju krajnosti.

Empatični ljudi više vole sredinu. Izbegavaju ekstremno razmišljanje. Kada su u društvu nekoga ko je ekstremno pesimista ili optimista, oni su u stanju da ih nauče da nije sve crno ili belo, ali da postoji mnogo boja na kojima se mogu sagledati stvari, a najprikladnije je da budu otvoreni za tu različitost koja život nam nudi.

Ako želite da podelite svoje iskustvo ili nam postavite bilo kakva pitanja, ostavite komentar ispod.

Do sledećeg čitanja,

Dragana

Please follow and like us:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *