Kako biti prisutan roditelj?

Roditelji su multitaskeri

Roditelji moraju: promeniti pelene, odgovoriti na mejlove, odgovoriti na plakanje beba, paziti na bezbednost dece dok u isto vreme spremaju zdrav obrok i pričaju telefonom organizujući sledeći sastanak…Mnogi roditelji uspevaju- ili tačnije – opstaju zbog svoje sposobnosti žongliranja više stvari odjednom. Ali naša sve veća sklonost za obavljanje više zadataka dovela je do zabrinjavajuće nove pojave koju stručnjaci iz ranog detinjstva nazivaju „NEprisutno roditeljstvo“ ili „roditeljstvo sa delimičnom pažnjom“.

Da li deca to primećuju?

A znali mi to ili ne, naša deca to primećuju. Da bi ispitali efekte ovakvog roditeljstva na dečije ponašanje, stručnjaci Medicinskog centra „Cohen Children“ u Njujorku su tokom 20 minuta posmatrali roditelje (negovatelje) na sedam različitih igrališta. Otkrili su da 74% roditelja nije prisutno, i njihovu pažnju ne ometaju samo mobilni telefoni. Razgovori sa drugim odraslim ljudima činili su 33%, dok je 37% roditelja primećeno da jedu, piju, gledaju u torbu ili čitaju. Grickanje ili odgovaranje na poruke dok se deca igraju možda ne izgleda posebno zabrinjavajuće, ali 30% male dece koja su ušla u istraživanje su se ponašala visoko rizično, uključujući „hodanje po toboganu, bacanje peska, guranje druge dece i skakanje sa ljuljaške“.

Petoro dece „neprisutnih roditelja“ doživelo je pad. Međutim, opasnosti od „neprisutnog roditeljstva“ nadilaze pitanja bezbednosti; Ne obraćanje pažnje na naše mališane može takođe imati negativan uticaj na njihov socijalni i emocionalni razvoj.

Kako se grade neuronske veze kod dece?

Deca formiraju fundamentalne neuronske veze kroz svoje odnose, a prvih 5 godina života su ključne za izgradnju čvrstih neuroloških osnova. Bebe ne mogu dobiti dovoljno od nas i oslanjaju se na emocionalni sistem izgrađen odgovornom komunikacijom (poslužite se i vratite se) kako bi razvilo kognitivno funkcionisanje. Bez naše pažnje, ove veze mogu patiti.

U toku je prijavljivanje za besplatnu online edukaciju „Prisutno roditeljstvo“ koja će vam pomoći da osvestite sve što je potrebno kako biste postali svesni šta je to što je potrebno vašoj deci ali i vama.

Prijavite se popunjavam linka koji se nalazi na našoj instagram strani (@learningville.rs)

Teskt preuzet sa blog.kinedu.com

 

Do skorog čitanja,

Dragana

Japanski vrtić Fuđi

Filozofija Fuđi vrtića je „Iskustvo se ne može naučiti“. Deca uče iz sopstvenih grešaka, dolazeći do rešenja sami na svoj način. 

Dok sam studirala u Japanu, imala sam više puta prilike da, zajedno sa svojim kolegama i profesorima, posetim osnovne škole i vrtiće. Iako sam tada već bila master japanolog i znala sam o njihovom školskom sistemu, svaki put bih se iznova iznenadila kada bih videla kako se oni ponašaju u školi, kakve su im navike, na koji način se obraćaju 先生 (sensei) učitelju, i uopšte njihov način života.

Kada kažemo Japan verovatno mnogi pomisle na stroga pravila, disciplinu, uspeh zahvaljujući upravo toj disciplini, a kada kažemo zapad pomislimo na slobodu i kreativnost. Iako postoji paradigma da je razlika između istoka i zapada upravo u toj slobodi i kreativnosti, vrtić Fuđi u Tokiju zapravo je ruši.

Kakav je to vrtić Fuđi?

Misija vrtića  je „Stvoriti srećnu budućnost“. Veruju da će to biti moguće negovanjem onih koji to budu mogli da ostvare. Japanci žele da njihova deca odrastaju u odrasle koji aktivno doprinose društvu. Ono što najviše uvažavuju je „dečiji razvoj.“

Kampus, ljudi, tlo, životinje, drveće, trava, pesak, bunari … sve su to alati da se deca razvijaju. Deca se dinamički uključuju u svoje okruženje kroz koje otkrivaju „svoje moći“ i okrenuti su ka nezavisnosti.

Vrtić Fuđi je stvorio od svog prostora „prostor“ za dečiji razvoj. Trčanje na krovu eliptičnog oblika i namerno stvaranje neravnog polja dizajnirano je za jačanje dečijih tela. Napravili su okruženje koje otkriva „sposobnost samorazvoja“ koju deca iznutra poseduju.

Montesori Edukacija

U vrtiću Fuđi pedagoška metoda se kontinuirano zasniva na Montessori obrazovanju od kada su otvoreni pre oko 50 godina. To je naučni program koji usavršava „Sposobnost negovanja sebe“ koje dete instinktivno zna kako da uradi.

Obrazovanje na engleskom

Ne znam koliko ste upoznati ali mali broj Japanaca se služi engleskim jezikom. Postoji više razloga za to ali o tome ću pisati u nekom drugom postu. Zbog toga je roditeljima jako važno da deca počnu učiti engleski još u vrtiću.

 Vrtić Fuji ima oko 15  nastavnika engleskog jezika koji svakodnevno rade na podsticanju razvoja drugog jezika.

Interakcija sa prirodom / vannastavne aktivnosti

Okolina je najveći učitelj i daje deci širok izbor različitih elemenata. Sposobnost da iskuse ukus, miris i osećaj sezone je najvažnija stvar. Tokom cele godine, vrtić Fuđi je okruženje gde se deca mogu igrati u prirodi usred drveća, zemlje i na vetru.

Deci je dozvoljeno da prave buku

Vrtić Fuđi je poseban i po tome što zapravo prave učionice ne postoje, ali svaki vaspitač ima svoj kutak u kome radi sa svojom decom. Krov služi kao glavno dečije igralište. Postoje tri drveta koja rastu kroz krov na koja deca mogu slobodno da se penju. Zbog sigurnosti, sigurnosne mreže postoje između drveća i krova u slučaju da neko dete padne, što deca namerno i čine. Deca imaju slobodu za trčanje, igru i kretanje.

Dizajn vrtića je napravljen tako da deca nisu prezaštićena, napravljen je minimalan broj rukohvata. Penjalice, ljuljaške i ostale sprave koje smo navikli da vidimo po parkovima ovde ne postoje.

Njihova filozofija je pustite ih da izađu napolje. Da padnu. Da ustanu i opet trče. Onda će naučiti kako da pripaze sami sebe.

Da li biste želeli da ovakav vrtić postoji i u Srbiji?

 

Do sledećeg čitanja,

Dragana

 

Dečja igra

“Pogodi kako se osećaš”

Dečja igra za razvijanje empatije i pozitivnog razmišljanja!

    (obavezno)

    (obavezno)

    Zašto treba razvijati empatiju kod dece?

    Živimo u vremenu gde istovremeno možemo čuti da je sve  zastupljenije vršnjačko nasilje među decom, a s druge strane kako se je grupa dece skupila da pomogne drugu koji je bolestan. Kao prosvetni radnik ali i kao roditelj imam prilike da se uverim da ove dve krajnosti postoje i da je to realnost u kojoj živimo.

    Svesno ili ne, ne možemo a da se ne zapitamo koja je uloga roditelja u ovakvim situacijama. Kako je izgledalo vaspitanje i odgoj deteta koje se ponašalo agresivno i nasilinički, a kako se ophode roditelji dece koja su spremna da žrtvuju ili svoje vreme ili svoje omiljene predmete da prikupe sredstva za nekog drugara koji je u teškoj situaciji?

    Da li se empatija uči ili je nasledna?

    Imamo istraživanja koja nam pokazuju da bebe već u porodilištu pokazuju znake empatije reagujući na plač druge bebe. Ali je jako važna i uloga roditelja i okruženja za razvoj empatije. Deca već od druge godine mogu da počnu da uče da razvijaju empatiju. Iako su tada u egoističnoj fazi, primerenim aktivnostima za uzrast polako se može podsticati prepoznavanje tuđih raspoloženja i emocija i adekvatno reagovanje na njih. Roditelji i deca su važna spona razvoja i sazrevanja.

    Kako razvijati empatiju kod dece?

    • Roditeljstvo na osnovu primera

    Pošto mi zastupamo tezu da je najbolji odgoj sopstvenim primerom, time se vodimo i kada govorimo o empatiji. Kao roditelji, učitelji, nastavnici imamo odgovornost da učimo decu ovom značajnom veštinom. Možete deci čitati priče, pevati, crtati ali ako posle toga ismevate nekoga ko plače ili je tužan ili ako šutnete psa na ulici onda sve to što ste radili pada u vodu. Ako niste svesni sebe i svojih postupaka, posmatrajte svoje dete i upoznaćete sebe. Nemojte se kriviti, već shvatite to kao dar i svakim danom menjajte ono što vam se ne dopada.

    • Svesnost o emocijama

    Da bi našu decu edukovali o emocijama, najpre moramo sebe. Pričajte sa decom o njihovim osećanjima, pomozite im da ih označe. Ako nauče raznovrsnost svih emocija onda će lakše znati šta osećaju u trenutku ali će i moći i da osete empatiju prema drugima. Roditelji su najpre fokusirani da decu nauče da pišu, čitaju, recituju dok o emocijama niko ne govori. A onda kada dete preplave emocije, ono ne zna šta će sa njima a u istoj klopci se nalaze i roditelji. Verujemo da je emocionalna inteligencija podjednako važna kao i intelelektualna, jer su emocije te sa kojima će naša deca ceo život biti. Ako ih na početku života naučimo da znaju kako se osećaju i šta da učine u različitim situacijama daćemo im veliki dar.

    Više o emocionalnoj ineteligenciji

    Emocionalna inteligencija? Šta je to?

     Imajući u vidu sve veći broj maloletnih nasilnika, pitanje nedostatka i potiskivanja empatije kod dece postaje sve aktuelnije. Stoga je pred roditeljima veoma odgovoran zadatak: usađivanje, negovanje i razvijanje empatije kod dece kao kamena temeljca u vaspitanju i izgradnji dobrog karaktera. Nasilje u školama i maloletnička delikvencija su prilično izraženi tako da će emocionalno opismenjavanje uskoro postati jednako neizbežno kao učenje jezika ili matematike.

    Naš program je upravo okrenut ka razvijanju emocionalne inteligencije. Na časovima sa decom radimo na razvijanju empatije, svesnosti, samopouzdanja, pozitivnog razmišljanja i stava.

    Zahvaljujući našem iskustvu u praksi kreirale smo dečju igru za razvoj empatije i pozitivnog razmišljanja. Naručite je na sajtu www.learningville.rs.

    Više o našim časovima i programima

    https://learningville.rs/program-za-decu-programi/

    Do sledećeg čitanja,

    Dragana

    Šta garantuje uspeh?

     

    Psiholog na Univerzitetu Harvard Hauard Gardner (Howard Gardner), govoreći o dosadašnjim problemima sagledavanja IQ-a savetuje:

    Manje vremena treba provoditi u procenjivanju dece, a više u prepoznavanju njihovih prirodnih darova i sposobnosti, pomažući im da te darove prihvate i da upravo njih razvijaju. Postoji na stotine načina da se postigne uspeh i mnogo je različitih sposobnosti koje će nam u tome pomoći.

    Gardner i njegovi saradnici su se složili da su emocionalne i društvene sposobnosti od suštinske važnosti u životnim situacijama.

    Takođe, njegova istraživanja govore o tome da mnogi ljudi niske emocinalne inteligencije, a čiji je IQ 160, rade za ljude čija je emocionalna inteligencija znatno razvijenija, iako im IQ iznosi jedva 100.

    Pet područja emocionalne inteligencije

    • Spoznaja čovekovih emocija ili samosvest, tj. prepoznavanje sopstvenih osećanja;
    • Upravljanje emocijama, odnosno sposobnost zasnovana na samosvesti;
    • Samomotivacija, čija je osnova upravljanje emocijama u svrhu postizanja određenog cilja;
    • Prepoznavanje emocija u drugima ili empatija;
    • Umeće održavanja međusobnih odnosa;       

    Iako se ljudi međusobno razlikuju prema razvijenosti područja emocionalne inteligencije, važno je imati na umu da se ti aspekti mogu popravljati i razvijati, budući da svaki od njih predstavlja reakcije i navike koje mogu da se menjaju i usavršavaju.

    Ono što garantuje uspeh je svakako razvijanje svih aspekata emocionalne inteligencije. Nadam se da vam se odgovor svideo zato što je onda rešenje u vašim rukama. Sva pet područja EI možete početi da razvijate u bilo kom dobu života. 

    Kada sam ja ovo shvatila, za mene su to bile dobre vesti, a za vas?

    Ako želite da saznate kako da razvijate svoju ili emocionalnu inteligenciju vašeg deteta pišite na 88learningville@gmail.com.

    Više o našim programima

    https://learningville.rs/program-za-decu-programi/

    Do skorog čitanja,

    Dragana

     

    Što više grlite svoju decu, to se više razvija njihov mozak

    Ljubav je misteriozna. Deluje na toliko različiih načina. Ponekad, uzimajući je zdravo za gotovo, zaboravljamo na njenu čaroliju i  lekovita dejstva.

    Pre nego što je danas podrazumevate, želimo da je postanete svesni. Koliko ljubavi ima u vama, koliko je dajete sebi, deci, suprugu, roditeljima, prijateljima, životinjama, prirodi i svemu oko vas. Rođeni smo da volimo, a sada se i kroz naučna istraživanja došlo do informacije koje su sve mame instiktivno znale a to je da je ljubav i svesno pokazivanje iste neophodna za optimalni, pozitivni i zdrav emocionalni i fizički razvoj svake osobe.

    Danas pričamo o zagrljaju. Zašto je važan, šta se dešava kada se grlimo i kako utiče na emocionalni, fizički i mentalni razvoj kod dece? Da budemo iskrene, nema ničeg bolje nego da voljenoj osobi pružite topli zagrljaj.

     

    Šta se dešava dok se grlimo?

    I da, namerno sam napisala dok se grlimo, jer ne morate uvek zagrliti nekoga, možete i sebe. Sve hemijske reakcije i hormoni koji se luče tokom zagrljaja dešavaju se i dok grlimo same sebe.

    U toku grljenja, luči se oksitocin. Oksitocin je hormon „ljubavi i sreće“. Naučnici su ga prvi put identifikovali i primetili 1906. Oksitocin je neophodan u procesu porođaja kod sisara, stimulišući kontrakcije materice i dojenje.

    Pogledjate kako je to savršena priroda uredila. Kada se žena porodi i kada počne da doji, okstocin se sve vreme luči i zahvaljujući time matrica se smanjuje. Na taj način dok mi dojimo bebu i dajemo joj hranu i fizički dodir, koji je važan koliko i fiziološka potreba za hranom, ona nama zapravo pomaže da se materica vrati u veličinu pre porođaja. Kasnije studije otkrile su njegovu ulogu mnogo dubljom i dalekosežnijom koja utiče na socijalnu interakciju i povezivanje između ljudi.

     

    Važnost povezanosti roditelja i deteta

     

    Sigurna povezanost između roditelja i deteta zasniva se na poverenju. Zahvaljujući tome, dete ima temelj koji mu pomaže da se lakše nosi sa stresom. Takođe, poverenje koje stekne u porodici pomoći će mu da izbegne destruktivna ponašanja u adolescenciji.

    Tajna nearskidive veze roditelja i deteta je zapravo kroz lučenje oksitocina.

    Onda se pitamo na koji način se oksitocin luči? Odgovor je vrlo jednostavan, DODIROM.

    Oksitocin se može osloboditi aktivacijom sezornih nerava na koži. Lagani pritisak, toplina = zagrljaj doprinose oslobađanju oksitocina koji služi kao aktivator oslobađanja drugih hormona kao što su serotonin i dopamin. Sve u svemu puno dokaza da zagrljaj ljude, decu čini srećnijim.

    Instinktivna veza roditelja i deteta

    Fascinantna studija oksitocina kod roditelja sa novorođenčetom otkrila je da se nivoi oksitocina povećavaju tamo gde je došlo do pozitivne interakcije sa njihovim bebama.

    Pored toga, povećan oksitocin pronađen je kod roditelja koji su uživali u pozitivnim bliskim odnosima sa svojim partnerima i vlastitim roditeljima, što ukazuje da prenosimo ljubavni hormon kroz pozitivnu socijalnu interakciju. Zanimljivo je da su primećeni smanjeni nivoi oksitocina u urinu majki koje su pod stresom zbog roditeljstva i negativne interakcije sa detetom.

     

    Oksitocin se ne može zameniti

    Dugoročni emocionalni i društveni efekti oksitocina su opipljivi. Oslobađanje oksitocina tokom seksualne aktivnosti, trudnoće, porođaja, dojenja i nadalje direktno je povezano sa sposobnošću poverenja i formiranja smislenih odnosa. Jednom kada se beba odvoji od majke, mozak proizvodi oksitocin kao rezultat nežnog dodira.

    Zdrave lične interakcije takođe podstiču oslobađanje hormona.

    Zagrliti svoje dete je najprirodniji instinkt koji roditelj ima, jer se ono oseća dobro za vas oboje. Kao što smo videli, fizička naklonost u detinjstvu je instinktivna i oseća se dobro jer podstiče čvrste emocionalne (i fizičke!) temelje i sposobnost razvijanja poverenja i jakih veza sa drugima.

    Iako sve misterije ljubavi nikada neće biti stvarno shvaćene, znamo da je ljubav deo onoga što jesmo kao vrsta i da je potrebna za naš opstanak. Zato raširite ruke i grlite na najače – svima to treba.

     

    O važnosti dodira, grljenja i povezanosti između roditelja i dece, zdravog emocionalnog razvoja prolazimo na programima za trudnice i roditelje.

    Više informacija na :

    https://learningville.rs/program-za-trudnice-programi/

    https://learningville.rs/program-za-roditelje/

    Časovi su online tako da su svima dostupni.

     

    Do sledećeg čitanja ,

    Dragana

     

     

     

    Upomoć! Kako pomoći detetu kada je ljuto, plačljivo i razdražljivo? I kako pomoći sebi?

    Viče. Plače. Udara. Dere se. Histeriše.

    Odgoj deteta koje proživljava snažne emocije i još uvek nema mehanizme suočavanja sa njima na odgovarajući način znači nepredvidivost, puno uspona i padova i celokupni porodični haos.

    Puno roditelja se pita kako da se izbore sa stalnom zabranom. Zabranjuju lose ponašanje, zabranjuju slatkiše, gledanje u ekran. Roditelji danas su pred velikim izazovom, i sa onima sa kojim radim vidim da se ponekad osećaju bespomoćno .

    “Ne možemo da imamo ni 5 minuta mira u kući. Nemoguće je da se složi sa sestrom. Pokušavamo sve čak i da dobije vremensko ograničenje da nešto uradi i ponovo ne uspe”

    Pa, koji je najbolji način da pomognete detetu koje oseća ljutnju i pristupite upravljanju besom za decu?

    Pomozite detetu koje je ljuto tako što ćete pronaći svoje okidače.

    Promenite fokus ka unutra.

    Ne prihvataju dobro baš svi roditelji kada im kažem da oni svojim unutrašnjim stanjima i osećajima utiču na svoje dete. U praksi mi se fokusiramo na dete ali ne na njegovo unutrašnje stanje, već na spoljašnje, na ponašanje.

    Iako je korisno posmatrati ponašanje deteta kako biste bolje razumeli potrebu za upravljanje ponašanjem, brži način da napreduje ka miru u vašem domu i najefikasniji način da pomognete detetu da svlada ljutnju jeste da dobije svoju vlastitu emocionalnu zaštitu, prvo.

    Bilo dete temperamento ili ne, vi kao roditelj postavljate ton porodičnog okruženja.

    Vaše osetljivo dete je veoma usmereno na vašu energiju i posmatra (i oponaša posle) svaki vaš pokret .

    Bez brige, iako se proces samorefleksije i upravljanja sopstvenim emocijama ne vrši preko noći, postoje neka jednostavna pitanja koja će vam pomoći na tom putu.

    1. Razmislite o svojim reakcijama i ponašanju dok se vaše dete bori sa “velikim” emocijama

    Deca su po prirodi osetljiva i iskusiće mnogo emocionalnih uspona i padova. Dok su mali njihov centar za regulaciju emocija je još u izgradnji, i vi bi trebalo da budete njihov oslonac.

    1. Šta vas sprečava da budete onakakv roditelj kakav je potreban svom detetu u izazovnim situacijama?

    Kada je vaše dete ljuto, ključno je da se pitate koje se emocije bude u vama? Kako se osećate, gde je emocija? Da li vas podseća ne neke situacije u detinjstvu? Da li se sećate reakcije vaših roditelja? I, ono što je ključno, kako biste vi želeli da ste sada dete da se vaš roditelj ponaša?

    Da biste ste došli do tog pitanja u tim momentima trebalo bi da budete svesni. Kada kažem svesvni mislim da budete tu sada u ovom trenutku i da posmatrate sebe.

    Za to će vam pomoći mindfulness. Više o tome pročitajte u članku „Šta je to mindfulness?“ koji se nalazi na našem blogu

    1. Kako da podržim svoje dete i kako da mu pomognem?

    Unapred isplanirajte, mislite o situacijama koje su bile i kako biste sada odreogavali.

    Već napravljen scenario u vašoj glavi pomoći će vam u situacijama kada vaše dete postane nervozno, razdražljivo i plačljivo. Nećete ući u zamku stresnog centra u mozgu, u kojoj je zapravo vaše dete.

    Posle nekoliko nedelja razmišljanja o svojim emocijama, planiranja šta biste trebalo uraditi doneće vam osećaj da ste samouvereni i osnaženi.

    Shvatićete zapravo da prava moć je u tome da kada je dete ljuto ili razdražljivo je da ga pogledate iznutra. Da ne pokušavate da kontrolišete spoljne faktore, nego da ga stvarno vidite.

    Imate neku sugestiju ili izazovnu situaciju koju ne znate da rešite, pišite mi.

    Menjajte svet tako što ćete početi od sebe.

     

     

    Za vaše najviše dobro,

    Dragana

    Za emocionalnu zdravu decu koja će promeniti svet.

    Mindfulness za decu

    Mindfulness je osećaj sunca na vašoj koži, osećaj slanih suza koje se kotrljaju niz vaše obraze, osećaj frustracije u vašem telu. Mindfulness doživljava i radost i jad kao takve i kada se pojave, a da pritom ne treba nešto da se preduzme ili da se ima neposredna reakcija ili mišljenje. Mindfulness usmerava vašu svest ovde i sada, u svakom trenutku. Eline Snel

     

    Praktikovanje mindfulness-a ispunjava veliku potrebu da i roditelji i deca pronađu fizičku i mentalnu smirenost u ovom haotičnom vremenu. Ali smirenje samo po sebi nije dovoljno, potrebna je i svest.

    Deca su po prirodi znatiželjna i radoznala. Žele da nauče puno novih stvari, brzo, odmah i sada. Deca  znaju da budu u sadašnjem trenutku i mogu da imaju izuzetan fokus.

    Ali kao odrasli, deca su često previše zauzeta. Umorni su, lako im se pažnja prosipa i postaju nemirni. Deca su danas prezauzeta i nemaju vremena da samo „budu“. Rastu veoma brzo i ponekad moraju imati različite obrasce ponašanja u školi i kod kuće na društvenom i emotivnom nivou. Kada svemu ovome dodamo sve njihove obaveze i domaće zadatke, to ubrzo bude previše. Čini se da su stalno uključeni, ali gde je dugme za pauzu i gde je punjač?

    Koji su pozitivni ishodi praktikovanja mindfulness-a?

    Praktikovanjem mindfulness-a, deca nauče da zastanu na trenutak, da uhvate dah i da shvate šta im je u trenutku potrebno.

    To im omogućava da izađu iz automatskog pilot režima, prepoznavajući impulse za ono što jesu i uče da prihvataju da nisu sve stvari u životu lepe. Uče da se fokusiraju i da budu prisutni za sve što rade. Deca uče da ne kriju ništa, već da razumeju šta je ono što im se dešava iznutra .

    Zahvaljujući tome dobijaju veštine kao što su pažnja, koncentracija, fokus, strpljenje, poverenje i prihvatanje još u ranom detinjstvu što će im biti kamen temeljac za zdrav emocionlni i mentalni razvoj.

    Kroz desetogodišnje iskustvo u radu sa decom i mladima najčešće pitanje koje mi postavlju i roditelji i mladi je kako da se skoncentrišem, nemam fokus, ništa mi nije interesatno. Uvek imam isti odgovor – praktikujte mindfulness. Mindfulness je promenio i moj život ali i život moje ćerke a na to sam najviše ponosna.

    Želite odmah da „probate“ mindfulness, kliknite na video ispod. Uskoro će biti videa i na srpskom 🙂

    Imaš pitanje ili želiš da sa mnom podeliš svoju priču,

    Piši mi na 88learningville@gmail.com

     

    Čitamo se u sledećem blogu,

    Dragana

    Naša priča

    Dobro došli u Learning Ville čarobni svet. Ovde smo da vam pomognemo da odgojite emocionalno zdravo, otporno dete koje će promeniti svet kroz emocionalnu inteligenciju, pozitivnu disciplinu, pozitivno razmišljanje, svesnost, opuštanje i igru.

    Hajde da naučimo vaše dete STVARNIM životnim veštinama koje će im pomoći da dostignu svoj puni potencijal.

    Čovek samo srcem dobro vidi

    Odavno ne verujem u slučajnost. I svaki put, kada možda zaboravim, kreacija života je tako nepogrešiva da me uvek vrati na „pravi“ , jedini put. Jedna od novogodišnjih želja je bila da nastavim sa pisanjem bloga. Od prvog januara zvanično je želja strpljivo čekala da počnem da je ostvarujem. Bila je ustrajna i verovala u mene više nego ja u sebe. Čekajući me pred vratima, nadajući se da ću ih konačno otvoriti i krenuti na taj put…. A ja, prepuna starih uvrenja da nisam kreativna i da ovo što pišem možda nikome neće biti interesatno, svaki put birala neka druga vrata i neke druge puteve koji su bili „realniji…“

    Šta zna želja šta je nemoguće?

    I tako je moja želja čekala , čekala ….. taman kada sam mislila da nije ovo za mene, naći ću drugačiji put da širim svest o emocijama, emocionalnoj inteligenciji, deci i Relax Kids radionicama desi se sledeće. Najbolja vest koja je mogla da se desi i to na početku godine. Naime, Britanska vlada je odlučila da podrži studiju „ Šta to doprinosi dobrom mentalnom zdravlju i uopštenom stanju bića?“ Studija će se sprovesti u 370 škola , gde će se zapravo istraživati kako relaksacija, vežbe svesne pažnje utiču na mentalno zdravlje…  U članku se navodi:


    „Sekretar za obrazovanje Damian Hinds najavio je da istraživanje počinje u ponedeljak kako bi obeležio početak Nedelje mentalnog zdravlja.


    Stotine dece i mladih ljudi će naučiti kako da koriste niz metoda od vežbi uma, tehnika opuštanja i vežbi disanja kako bi im pomogle da regulišu svoje emocije.

    Ove metode će  predavati  stručnjaci za mentalno zdravlje i biće deo svakodnevne prakse u školi.

    Studija će trajati do 2021. godine i ima za cilj da školama pruži nove dokaze o tome šta najbolje funkcioniše za mentalno zdravlje i dobrobit njihovih učenika.“

    Stvaranje smirene i samopouzdane dece – Relax Kids

    Wow kakva vest…. i morala sam da je podelim sa svima vama. I odjednom, shvatim da nije bitno kako pišem, već šta sam napisala i da će ove reči iz srca doći pravo ne do vašeg uma, već do vašeg srca….

    Ali jel znate šta je još bolje… još bolja vest je da Relax Kids već punih 19 godina posvećeno radi na očuvanju dobrog mentalnog zdravlja dece ali i odraslih. Relax Kids je vodeći u svetu u tehnikama opuštanja i relaksacije za decu, mlade i odrasle. Sa ponosom potvrđujem da je Relax Kids sada dostupan i kod nas, i da se radionice već svakodnevno održavaju u prostorijama Learning Ville centra.

    Learning Ville misija i misija svih zaposlenih u centru je da tehnike opuštanja, meditacije i vežbe svesnog dubokog disanja više ne budu tabu tema u Srbiji. Nego, da se, štaviše promoviše ovakav način života i da se uvede u sve vrtiće, škole, fakultete i ostale obrazovne institucije u Srbiji!

    Za sva pitanja ili pohvale 🙂 sam na samo jedan klik od vas 🙂

    Vaša,

    Dragana

    „Iza svakog uspešnog deteta stoji roditelj koji je verovao prvi“